SPLIT – Prvim kolom u skupinama A, B, C i D večeras u standardnih 20.45 počinje glavni dio 53. natjecanja najboljih europskih nogometnih klubova – nekad Kup, a danas Liga prvaka. Format natjecanja ostao je isti kao i prošle godine.

32 kluba – 16 ih je izravno steklo pravo nastupa, a još 16 kroz kvalifikacije – podijeljeno je u 8 skupina u kojima će igrati dva puta svak sa svakim – po jednom na domaćem terenu i u gostima. Taj dio natjecanja okončat će 12. prosinca. Po dva najbolja kluba iz svake skupine igrat će od osmine finala eliminacijskim sustavom po dvije utakmice – kući i vani – do finala 21. svibnja u Moskvi.

U standardnom terminu, 20 sati i 45 minuta, u skupini A večeras će igrati Marseille-Bešiktaš i Porto-Liverpool, u skupini B Chelsea-Rosenborg i Schalke-Valencia, u skupini C Real-Werder i Olympiacos-Lazio, te u skupini D Milan-Benfica i Šahtjor-Celtic. Utakmicu iz Madrida,gdje gostuje Dinamov “krvnik” Werder, izravno će prenositi Hrvatska televizija

Branitelj naslova Milan ne bi trebao imati problema s Benficom, koja je izgubila 8 od zadnjih 9 europskih gostovanja. To je repriza finala Kupa prvaka iz 1963., kad je Milan na starom Wembleyu spriječio Benficu da osvoji trofej treću godinu zaredom. Tada je bilo 2:1, oba gola je dao Altafini, kapetan Milana je bio Cesare Maldini,a danas je to njegov sin Paolo. Večeras ga, doduše, neće biti zbog ozljede koljena, a ni Ronaldo još nije spreman. Dario Srna bi trebao ponijeti kapetansku vrpcu Šahtjora, kome nedostaje kartonirani kapetan Čigrinskij. Pokušat će osvetiti prijatelja Pletikosu, čijeg je Spartaka iz Moskve Celtic penalima izbacio u kvalifikacijama Lige prvaka.

Prvi pobjednik Kupa prvaka u sezoni 1955-1956. bio je Real iz Madrida, koji je osvojio prvih pet izdanja. Potom je dvije godine Di Stefanov Real naslijedila Eusebiova Benfica, koju je s trona skinuo Altafinijev Milan. I slijedeće dvije godine trofej je ostao u Milanu, ali je preselio u vitrine Intera. Na desetu godišnjicu prvog izdanja, trofej se vraća Realu, onda seli na britanski otok – Celtic i Manchester United – pa nazad Milanu. Početak sedamdesetih je u znaku Nizozemaca – Feyenoord, pa tri puta Ajax. Slijedeći trostruki prvak je minhenski Bayern, potom po dva puta Kup prvaka osvajaju Liverpool i Nottingham Forest, pa još jednom Liverpool, da bi šesti uzastopni engleski trijumf ostvarila Aston Villa u sezoni 1981-1982.

Dvije godine nakon što je u četvrtfinalu eliminirao Hajduka (3:3, dva gola u gostima), u polufinalu Reala (0:2 i 5:1!), da bi u finalu izgubio od “šumara” iz Nottinghama, Hamburger (kojem je temelje udario Branko Zebec) je došao na svoje i 1983. napokon uzeo trofej, kojeg godinu kasnije Liverpool vraća na otok. Potom su se, sredinom osamdesetih, na listu pobjednika upisali Juventus, pa rumunjska Steaua kao prvi istočnoeuropski pobjednik (vratar Dukadam je ušao u povijest obranivši sva četiri jedanaesterca igračima Barcelone u finalu), potom Porto i PSV. Trijumf Juventusa 1985. (Platini iz penala) zasjenila je tragedija na stadionu Heysel u Bruxellesu, kad je u divljanju engleskih navijača uoči početka utakmice smrtno stradalo 39 pristalica Juventusa. UEFA je izbacila engleske klubove iz svojih natjecanja, a britanska premijerka Margaret Thatcher, poznata i kao Čelična Lady, rigoroznim je zakonskim odredbama i ostalim raspoloživim mjerama iskorijenila huliganizam s otočkih stadiona.

Arrigo Sacchi je vratio trofej Milanu nakon 20 godina, uz pomoć nizozemskih velemajstora, europskih prvaka i s reprezentacijom, Franka Rijkaarda, Ruuda Gullita i Marca Van Bastena. U polufinalu su, nakon 1:1 u Madridu, “razmontirali” Reala s 5:0 na San Siru, da bi u finalu s 4:0 dobili Steauu. Naslov su i obranili 1990., u godini kad je Italija bila domaćin Svjetskog prvenstva, Juventus pobjednik Kupa UEFA, a Sampdoria osvajač Kupa Kupova. Rijkaard je donio trofej golom za 1:0 u finalu protiv Benfice, a nakon Milana više nitko nije dvije godine zaredom osvojio Kup ili Ligu prvaka.

Godinu kasnije, još jednom je došao red na Istočnu Europu. Beogradska Crvena zvezda, predvođena Hrvatom Robertom Prosinečkim, Crnogorcem Dejanom Savićevićem i makedonskim napadačem Darkom Pančevom (uz rumunjskog stopera Belodedicia, koji je slavio i sa Steauom), u stotom finalu UEFA kupova svladala je boljim izvođenjem jedanaesteraca Olimpique iz Marseillesa, predvođen Nišlijom Draganom Stojkovićem Piksijem, Zvezdinom igračkom ikonom. Prethodno su Savičević, Prosinečki i društvo nanijeli Bayernu prvi domaći europski poraz – 2:1, strijelci Pančev i Savičević – ali su na svojoj Marakani prolaz (2:2) izborili tek – autogolom Augenthalera u posljednjoj minuti!

Slijedeće sezone prvi put je uvedeno natjecanje po skupinama. Ali, tek nakon dva odigrana kola, kad je u konkurenciji ostalo osam najboljih. Podijeljeni su u dvije skupine, Sampdoria je s 3:1 u Beogradu u posljednjem kolu eliminirala Crvenu zvezdu (branitelju naslova je trebala pobjeda), a Barcelona je, također u posljednjem kolu, s 2:1 protiv Benfice, uz zahvalu kijevskom Dinamu koji je s 1:0 zaustavio prašku Spartu. I Barcelona je, u godini u kojoj je organizirala Olimpijske igre, napokon došla na svoje. S legendarnim Nizozemcem Johanom Cruyffom na klupi, čiji zemljak Ronald Koeman je zabio jedini gol u produžetku još jednog sjajnog finala na starom Wembleyu.

U slijedećoj sezoni je uspostavljena Liga prvaka, uz mogućnost da najjače zemlje imaju više od jednog predstavnika – dotad su Kup prvaka igrali samo prvaci svojih zemalja. Marseille, s našim Alenom Bokšićem, tukao je u finalu Milan s 1:0, golom Bolia pred kraj prvog poluvremena. Kasnije je izbio veliki skandal, vlasnik Marseillesa Bernard Tapie završio je u zatvoru, klub je izbačen iz Lige, oduzet mu je naslov francuskog prvaka i nije mogao braniti europski naslov. Razlog – namještanje prvenstvene utakmice s Valence-Climeom, koju bi vjerovatno ionako dobili, da bi se mogli koncentrirati na finale Lige prvaka.

Ligu prvaka potom je osvojio i Zvonimir Boban s Milanom (nezaboravna partija Dejana Savićevića, 4:0 u Ateni protiv “Dream Teama” Barcelone, i to bez kartoniranih stupova obrane Baresia i Costacurte), pa Ajax (bez poraza, u četvrtfinalu s Hajdukom 1, ožujka 1995. 0:0 na Poljudu, potom 3:0 u Amsterdamu, nijedan hrvatski klub ni prije ni poslije nije imao takav uspjeh – samo još jedno Hajdukovo četvrtfinale, 1980. s Hamburgerom), Juventus, Borussia Dortmund, Real, Manchester United (gubio od Bayerna do 89. minute, onda su zabili Sheringham i Solskjaer!), opet Real, pa nakon 25 godina čekanja Bayern, penalima protiv Valencie. Slijedili su Real, Milan i Porto, pa slavlje Liverpoola penalima protiv Milana koji je u Istanbulu vodio s 3:0. Posljednja dva pobjednika su Barcelona i Milan Darija Šimića.